Shareholders First

Često nas socijalistički nastrojeni pojedinci, kojih, kao rezultat povijesnih okolnosti, lošeg obrazovanja i straha od prilagodbe na nova vremena, nažalost u našoj zajednici ima podosta, znaju obasipati paušalnim ocjenama kako je cijeli svijet u krizi te kako postojeći (kapitalistički) sustav ne funkcionira, itd. Slušajući ih, čovjek bi pomislio da ljudi, riskirajući gole živote, glavom bez obzira bježe iz kapitalističkih zemalja poput Njemačke, ili SAD-a prema onim zemljama gdje ih štiti socijalistička utopija. Ali gle čuda, ljudi migriraju baš u suprotnom smjeru. Većina izbjeglica želi baš u Njemačku. Ili u SAD. Hm, nešto tu ne štima… Ali ne da to smesti našeg socijalista. Zna on da kapital ne valja, empirijskim činjenicama unatoč… Zna on da se najveće dobro postiže tako da se jednima na silu uzme tako da bi se drugima moglo dati, sve do onog trenutka kad su svi jednako bogati (jednako siromašni, ispravnije rečeno), bili oni sposobni ili nesposobni… Činjenicama unatoč… Zna on da tržišna ekonomija ne funkcionira… Činjenicama unatoč.

 

Hajdemo ipak, just for kicks, pogledati neke od tih činjenica. Analize, naime, pokazuju da kompanije koje kreiraju najviše vrijednosti za svoje vlasnike (drugim riječima, koje ganjaju rast i što veći povrat na uloženi kapital) ujedno kreiraju i najviše radnih mjesta, imaju kvalitetniji R&D (čime stvaraju kvalitetnije proizvode za sve nas potrošače), imaju snažniju svijest o socijalnoj (da, socijalnoj!) odgovornosti – ukratko stvaraju najviše dodane vrijednosti, podižu životni standard i koriste svima. Da ovo nisu paušalne ocjene, evo i empirijskih dokaza (istraživanje provedeno u SAD-u i EU, izvor: Valuation: Measuring and Managing the Value of Companies / Koller, Goedhart, Wessels – McKinsey and Company).

 

Slika 1.1. prikazuje odnos rasta zaposlenosti i TRS-a (Total returns to shareholders – ukupan povrat dioničarima, odnosno koliko su vlasnici kompanije zaradili od povećanja vrijednosti dionice, odnosno isplate dividende). Što je TRS veći, rast zaposlenosti je veći, odnosno, što su dioničari više zarađivali, to je kompanija više zapošljavala. 

 

Slika 1.2. prikazuje pak odnos TRS i ulaganja u istraživanje i razvoj (R&D). Opet, što su dioničari više zarađivali, to je kompanija više ulagala u nove i kvalitetnije proizvode od kojih cijelo društvo profitira.

Da ovo shvatimo, samo trebamo malo zdravog razuma. Kompanija koja loše i neredovito isplaćuje radnike i tako stvara neugodnu radnu atmosferu dugoročno će izgubiti kvalitetan kadar i neće biti u stanju nositi se s konkurencijom. Nasuprot tome, kompanija, da bi dugoročno stvarala vrijednost, mora imati zadovoljne i kvalificirane radnike, mora plaćati redovito svoje dobavljače, porez državi, i povrh svega, pružati kvalitetan proizvod svojim kupcima. Znači, interesi svih dionika moraju biti zadovoljeni da bi kompanija opstala i kreirala vrijednost za svoje vlasnike… Zato sljedeći puta kada vam socijalisti počnu trkeljati svoje gluposti o sukobu rada i kapitala, samo se sjetite ovih činjenica (brojevi ne lažu). Vlasnici vole zadovoljne radnike, zadovoljne kupce, zadovoljne dobavljače, zadovoljne kreditore i zadovoljnu poreznu upravu. Ne zato jer su altruisti. Nego zato jer to na kraju koristi njima samima.

Je li onda kapitalizam savršen? Ne. Zato jer ljudi nisu savršeni. Emotivnost, te pohlepa i želja za što bržim i lakšim bogatstvom dio su ljudske prirode. I onda nas ponekad zahvati ludilo i pokušavamo stvoriti vrijednost raznim trikovima tamo gdje je nema (npr. kao u Americi u srednjim 2000-tima, kreiranjem kompleksnih financijskih instrumenata na temelju loših hipotekarnih kredita). Krize u kapitalizmu doista nastaju, ali nastaju onda kada ljudi zaborave na osnovni princip stvaranja vrijednosti. A to je vrlo jednostavno – vrijednost se stvara tako da je povrat na uloženi kapital veći od cijene kapitala. Jest jednostavno, ali nije lako (da parafraziram Warrena Buffeta).

Da se vratimo našem socijalistu s početka… Nije rješenje u vraćanju na neke sulude socijalističke ideje koje su se nebrojeno puta dokazale kao promašaj i koje su donijele samo zlo – povijest nas tome uči, evo i vrlo nedavna (Venezuela). Umjesto toga treba se držati osnovnog principa stvaranja vrijednosti. Jedini okvir u kojem je to prirodno moguće je slobodno tržište.